By
– 11. travnja 2025.
“This is painting that begins where man’s longing for the fuller meaning of life ends, that is, where religion, philosophy, and morality meet at the highest artistic level. This is painting on higher intensity. ”
“Ovo je slikarstvo koje pocinje tamo gdje završava žudnja covjeka za potpunijim smislom života, odnosno gdje se religija, filozofija i moralnost susrecu na najvišoj razini umjetnickog. To je slikarstvo na višoj potenciji.”
“Naša civilizacija utemeljena je na logici i razumu. Pa tako i mi, njezini baštinici i „konzumenti“ upravljamo njome i svojim životima svjesno, vo?eni spoznajom, a suoceni s gotovo svakodnevnom ekspanzijom znanosti i tehnologija koje nam tobože pomažu da se oslobodimo iskonskog straha, onog koji proizlazi iz naše nemoci da pojedina stanja i pojave spoznamo i kontroliramo. No, strah od nepoznatog i strah za vlastitu egzistenciju oduvijek nas je tjerao da odgovore tražimo negdje drugdje, „ s onu stranu“ – u iracionalnom i podsvjesnom. U tom prijelazu iz svjesnog u nesvjesno, iz poznatog u nepoznato, oduvijek su nam pomagali posebni transmiteri.
Naime, naša podsvijest ne prepoznaje rijeci, ali prepoznaje simbole – oblike kojima iz razine svjesnog komuniciramo s nesvjesnim. Ti vizualni transmiteri mocno su orudze koje nam olakšava komunikaciju, jer se jezik podsvijesti sastoji od slika. A što je slika vizualno snažnija to je i njihovo djelovanje na nesvjesni um jace. A u podsvijesti kao skladištu svih naših emocija trajno su pohranjena sva naša iskustva i sjecanja. No, podsvijest ne razlikuje maštu od onog što se dogadza izvan naših misli. Jedina realnost koju priznaje naše su emocije. Stoga je pomocu njih jedino možemo i probuditi. Ta potreba za budzenjem podsvijesti, potreba je za odgovorima koje ne pronalazimo na razini svjesnog, a posljedica su covjekove nesigurnosti i straha protiv kojih smo se stoljecima borili stvarajuci snažnu, razumom vodzenu civilizaciju.
Umjetnosti koja se i radza na tom prijelazu svjetova, umjetnosti kojoj pripada slikarstvo Jordana Manasijeskog. Slikarstvo poput najvjernijeg posrednika izmedzu ljudskog i Božjeg, zemaljskog i Božanskog. I dugo vec ne vidjeh vjernijeg poslanika i boljeg tumaca njegove morfologije i metaforike od Jordana Manasijeskog. Jer njegovo slikarstvo prožeto je dubokom ljubavlju prema bližnjem i cežnjom za konacnim kozmickim pomirenjem. Predstavlja otkrivenje u najcišcem i najplemenitijem stanju, pronalazeci traženi ekvivalent u vlastitom duhovnom iskustvu.
U njegovim slikama nema ni frustracije ni patnje, vec je sve ispunjeno radošcu i hipnotizirajucom privlacnošcu. To je slikarstvo koje pocinje tamo gdje završava žudnja covjeka za potpunijim smislom života, odnosno gdje se religija, filozofija i moralnost susrecu na najvišoj razini umjetnickog.
To je slikarstvo na „višoj potenciji“. Slikarstvo povišenog raspoloženja, u kojem bujaju oblici, unutar kojega sve podjednako živi kao u nekoj slikarskoj osmozi, cvrsto povezanih pulsirajucih formi i napregnutih cistih boja -dubokih i zasicenih, reskih i žestokih. Usudila bih se tu koloristicku raskoš pripisati udjelu autorove duhovnosti, njegove povišene emotivnosti i imaginacije, upravljenih ka dubljim spoznajama istine.”
Povjesnicar umjetnosti Sanda Stancev Bajzek
Istina je ispred estetike
O porukama koje prenosi kroz svoju ruku, svoj izraz, Jordan Manasijeski kaže da su plodovi misli koja ga vodi; on je samo produženo djelovanje sile koja sve stvara… Njegove slike nisu velikih dimenzija, a kako sam kaže: „Do duhovnosti se dolazi i s jednom svijecom, ne s reflektorima“…
„Slikarstvo koje prenosim cisto je asocijativno, ekspresivno, u njemu se ispreplicu i povezuju razliciti pojmovi iz prošlosti, sadašnjosti i buducnosti. Individualna je odlika pojedinca i njegovih genetskih sposobnosti može li te pojmove urezati u svoju misao. Usporedba dobra i zla, uspjeha i neuspjeha – asocijativne su suprotnosti, ali dijelovi cjeline. Dobro je ako covjek uspije probuditi te asocijativne odnose u sebi“, izjavio je Manasijeski.
Ljudska misao doseže razlicite razine… Kada covjek doživi katarzu, vec iskljucuje svoj osobni interes i proracunat pecat. Procišceni ljudi brišu ego iz svojih djela, a kroz stvaralaštvo mogu dotaknuti druge dimenzije, prostore… cak i kroz tišinu mogu se osjetiti drugi prostori u kojima on vec živi i stvara… Tamo pojedinac nema potrebu prejedati se, puno govoriti, dodvoravati se… Možda zvuci cudno jer je sve navedeno suprotno svakodnevnom pragmatizmu, ali velika je radost dosegnuti to stanje duševnog mira. Privilegija je kada nam je dana mogucnost promišljanja, kaže Manasijeski.
Radost za umjetnika je trenutak kada uspije kroz ljudski duhovni segment procitati dio teško dostupnih prostora…
Duhovni svijet je milovanje pri kojem se osjeca ruka koja miluje, voda koja procišcava – nešto što se ne može opisati ni rijecima ni materijom, to je blagoslov… Iskrena duša teško se otvara ako ne postigne procišcenje, kaže, izmedzu ostalog, Manasijeski.
Zahvaljujuci velicini i skromnosti koju nosi u sebi, ovaj covjek predodredzen je da ostavi velika djela covjecanstvu, ne zloupotrebljavajuci pritom sposobnost velikog umjetnika da na stvari gleda kratkorocno, vec žrtvujuci se ne praveci kompromise sa svakodnevicom.
Posjeduje energiju koja, pretocena kroz boju na platnu, ostavlja poruke i simbole koji svojim zracenjem vibriraju božanskom energijom, suprotstavljajuci se svim negativnim frekvencijama iz okoline.
Istina je ispred estetike – prave vrijednosti na prvi pogled ne mogu se jasno percipirati, osobito u ovom vremenu komercijalne propagande materijalnih vrijednosti, gdje je mentalna granica razmišljanja pojedinca svedena na vrlo niske razine. Zbog toga ce neke istinske vrijednosti ovog vremena biti prepoznate tek u drugom buducem vremenu koje ce neminovno doci.
Njegove slike predstavljaju utjelovljenje božanske promisli, materijalizaciju misli koja se u odredzenim vremenskim periodima prenosi kroz frekvencije ostavljajuci poruke buducim generacijama. Ocekivano je da ih se može procitati iz stanja više svijesti, jer predstavljaju znakove i poruke iz viših dimenzija nesvjesnih prostora.
Rijec je o arhetipskom slikarstvu kakvo se može ocekivati od umjetnika cistog srca i duše, dostojan da prenosi svoju inventivnu intuiciju, inteligenciju i genetsko pamcenje.
Više o Jordanu Manasijeskom
Jordan Manasijeski akademski je slikar koji živi i stvara u Ohridu. Diplomirao je na odsjeku za likovnu umjetnost Pedagoškog fakulteta 1969. godine u klasi Vangela Kodžomana. Njegove slike sve više privlace pozornost svjetskih umjetnickih centara te likovne kritike. Njegova umjetnicka djela postojano su dio svjetske umjetnicke elite na izložbama u Parizu, Rimu, Londonu, New Yorku, Firenci, Tokiju, Vatikanu…
Medzunarodna promocija Manasijeskog zapocinje 2009. godine na Jesenskom salonu u Parizu, gdje je nominiran za nagradu „Grand Prix“ salona.
Godine 2010. izlaže na izložbi „Veliki umjetnici sutrašnjice“ u muzeju Louvre. Clan je Japanske asocijacije za suvremenu umjetnost. Na 8. Bijenalu u Firenci izlaže sliku Vizija radosti.
Njegova biografija objavljena je u specijaliziranoj umjetnickoj enciklopediji „Tko je tko“ za 2013. godinu, kategorizirajuci ga kao umjetnika koji ostavlja trajnu vrijednost i kvalitetu na podrucju slikarstva. Svjetska kritika smješta ga medzu najreprezentativnije svjetske umjetnike današnjice.
Godine 2015. na Art salonu „Spektrum“ u Miamiju, koji otkriva djela koja unose novine u svjetsko slikarstvo, Manasijeski dobiva posebnu nagradu za nove dosege u slikarstvu.
Ohridski umjetnik dobitnik je nagrade Michelangelo povodom 500-godišnjice skulpture Mojsije, koju mu dodjeljuje talijanska kritika, kao i nagrade žirija na Biennalu nacija u Veneciji 2018. godine.
Godine 2020. uvršten je u enciklopediju Veliki majstori suvremene umjetnosti. Više o njegovom slikarstvu možete procitati na njegovoj web stranici www.jordanmanasijeski.com
„Umjetnik cije vizije postavljaju temelje nove suvremene umjetnosti.“
To su rijeci svjetski poznatog talijanskog kriticara Salvatorea Russa kojima definira umjetnicki izraz makedonskog slikara Jordana Manasijeskog. Russo, cije su kritike objavljene u najpoznatijim svjetskim umjetnickim enciklopedijama, za Manasijeske slike kaže da posjeduju iznimnu snagu prenošenja poruke, kreativnu energiju, dinamiku stati?nog koje nikada ne miruje… Njegove slike istražuju misterije uma, prateci i vizualizirajuci njegov diktat. Ogromna sinteza znakova, nadogradzena precizno odabranim kromatizmom…
Manasijeski uspijeva u teškom zadatku oblikovanja svjetlosti. Svjetlost je to koja poprima beskrajne nijanse znakova i boja. Njegov modus operandi iznimno je važan. Majstor je sposoban vratiti red u stvari.
Znak više nije osudzen da luta prazninom, on više nije “apatrid” na nicijoj zemlji. Napokon pronalazi svoje novo državljanstvo na platnu na kojeg su smještene najljepše price iz svijeta Jordana Manasijeskog.
Svijet u kojem magla nestaje, ostavljajuci prostor za beskrajnu ljepotu boje i njezinu magiju na platnu.
Zato je Manasijeski umjetnik s izrazito traženom vizualnom poetikom. Njegove analize i neprekidna eksperimentiranja dovode ga do velikog scenarija suvremene umjetnosti – što je doista važno! Scenarij koji ga danas postavlja medzu najvece svjetske suvremene umjetnike.
Pripremio: Ljupco Župan, galerist, umjetnicki menadžer i predsjednik Art Fondation Jordan Manasijeski, osnivac Galerije Bukefal (Ohrid), St.Kliment Ohridski 54
www.jordanmanasijeski.com